Objavljujem pisanu izjavu, koju sam dostavio “Glasu Istre” (dana 7. travnja 2018.), jer u izdanju novina od 9. travnja 2018. nije objavljena u cijelosti.

Iako od 2006. godine ne obnašam nikakvu javnu dužnost, sve ovo vrijeme nastojao sam pratiti i baviti se politikom. Potonje sam činio u svojstvu običnog građanina, procjenjujući dobre i loše poteze vladajućih na nivou grada, županije, države, ali i udruga poput npr. Talijanske unije. Sklonost bavljenja politikom sveo sam na kritične osvrte na svojoj web stranici (www.silvanozilli.com) i otvaranje osobnog profila na Facebooku uz moto: “za pluralizam i slobodu mišljenja”. Na taj sam način mogao komunicirati ne po kontradama ili kafićima već javno iznoseći svoje mišljenje, podatke i činjenice s kojima sam raspolagao, koje sam znao ili naslućivao. Kao građanin i birač smatram da svatko ima pravo misliti i izreći glasno svoje mišljenje, pa čak i tvrdnje ukoliko raspolaže s relevantnim činjenicama i podacima. Stoga, uz dužno poštovanje prema svakoj osobi i uvažavanja (ali ne i prihvaćanja, ukoliko ga nisam dijelio) svačijeg mišljenja, u svojim sam tekstovima, bilo na svojoj internet stranici bilo na svom profilu na Facebook mreži, nastojao navesti nesporne činjenice a vezano uz javne osobe. Očito je da se prozvanim javnim osobama nisu svidjele moje opaske i komentari. Pretpostavljam da im se neće sviđati niti ubuduće, no nije mi namjera odustati od prava da izrazim svoja mišljenja a vezano uz politiku, javna dobra i društveni interes.

Dao sam si malo truda i prolistao svoje i tuđe komentare zabilježene posljednjih par mjeseci na svima dragom nam Facebooku. Na neke sam se od srca nasmijao, a na neke stvarno rastužio. Volio bih znati da li je Mark Zuckerberg zamislio Facebook kao virtualno mjesto susreta u kojem prijatelji razmjenjuju dogodovštine, novosti, radosne trenutke, informacije ... Pretpostavljam da je. Bila je to fenomenalna i općeprihvaćena pozitivna revolucija jer ljudi su pronašli davno izgubljene prijatelje i rođake, sklapala su se nova prijateljstva ... Tko god je držao do sebe otvorio je svoj Facebook profil i virio posve dopušteno i dobrodošlo u tuđe živote i bio pravodobno informiran o svemu. Negdje u to vrijeme, čini mi se, nastali su i blogeri, napisane su sjajne stvari gdje su anonimni nadareni ljudi našli svoje čitatelje. Sve u svemu, u ovih desetak-petnaestak godina dogodilo se puno lijepih stvari. Naravno, zanemarimo li činjenicu da su mladi gotovo prestali međusobno razgovarati jer to jednostavno više nije “in” i šeću gradom slušajući svatko za sebe muziku sa svog smartphona ili sjede za stolom komunicirajući sa svojim mobitelom, a ne sa svojim društvom. Stiglo je i sustiglo nas je jedno novo vrijeme u kojem smo još više sami. Naši stari bi rekli: “Bolje biti sam nego slabo kumpanjan” i stvarno zna biti tako.